Sedam godina je kako se osmom stranicom naše novine otisnula rečenica da
„kroz tajne pigmenta, koji u ljudskom biću budi strah i nadu, jedna Bosanka krči put do doktorske titule“. Bosanka je Dženeta Nezirević, Banjalučanka iz Linköpinga, kojoj ovo vrijeme zaista nije zalud teklo. Obišla je svjetske
metropole nauke i znanja, prošla je kroz sva iskušenja upornog istraživanja i - stigla do cilja, do doktorskog zvanja. U međuvremenu, svom krajiškom prezimenu dodala je i suprugovo Dernroth, pa sad u mirnoj luci ostvarenih želja cijelim bićem zrači srećom i zadovoljstvom.
Ovim 23. oktobrom ukrasila je 23. avgust devedeset pete kada je u svom rodnom gradu čistom „desetkom“ postala inženjer hemijske tehnologije.
Danas je doktor medicinskih nauka.
- Bavim se, kaže, pigmentom koji u koži ljudi, a i životinja, igra veliku ulogu. Znano je da se pigment koji daje boju našoj koži, kosi i očima producira
u ćelijama, te da greške u produkciji mogu dovesti do bolesti kao što je jedno od najopasnijih malignih oboljenja - melanom. Iako je ta bolest poznata još iz doba starih Egipćana, a u modernoj medicini od početka 19. vijeka, mnogi se i dalje, žudno vapeći za suncem, bacaju gotovo goli u prve sunčane zrake, zanemarujući da je sunce glavni faktor koji podstiče nastanak melanoma.
Načnici su otkrili dva tipa melanin pigmenta. Jedan od njih ne sadrži sumpor i zove se eumelanin.To je tamni pigment koji karakterizira kožu i kosu kod tamnoputih ljudi. Drugi je feomelanin, žut do crvenosmeđ pigment, koji sadrži sumpor i ima ga više kod osoba koje slabo tamne i obično su riđokose i sa pjegicama.
U mom radu ja sam ispitivala izlučivanje i raščlanjivanje melanina u urinu kod pacijenata koji su oboljeli od melanoma i razvili jedan neobičan i veoma kritičan vid oboljenja, tzv. melanoza.
Pri melanozi cijelo tijelo i unutrašnji organi se oboje sivoplavom bojom kao rezulatat prevelike produkcije pigmenta kojeg sam izolovala iz urina tih pacijenata i time pokazala da je feomelanin predominantan pigment pri melanomu.
Osim toga, u urinu sam pronašla i dijelove feomelanina za koje se ranije nije znalo. Primjenom mojih metoda otkrila sam izvor prirodnog melanina,
te put njegovog izlučivanja i razgradnje do izlučenja u urinu. Moje otkriće i rad daju nama istraživačima u ovom području važnu informaciju o građi pigmenta, uzroku oboljevanja od melanoma, a farmaceutskoj industriji osnovu za
nove preventivne i kliničke lijekove u sprečavanju i liječenju bolesti.
Rezultat svog istraživanja Dženeta je na Univerzitetu u Linköpingu tri sata branila pred oponentom Christerom Hanssonom sa Univerziteta u Lundu, naučnikom s dvije doktorske titule, i komisijom u kojoj su bila tri profesora sa Linköpings
Univerziteta: hemičar Peter Koradsson, celbiolog i hemičar Peter P.hlsson i dermatolog Chris Andersson. Nekoliko dana ranije, po tradiciji koja datira još od vremena Martina Luthera (1517), koji je zakucavanjem objavljivao svoje
teze, i Dženeta je od rektora Univerziteta dobila poseban ekser i čekić da na tabli zakuca svoj doktorski rad, što je bio znak da je to što je napisala dostojno Univerziteta i doktorskog zvanja.
- Odbrana je počela u 13.00 časova. Prvih 40 minuta ja sam imala priliku da prezentiram svoj rad, prije svega publici, jer su oponent i članovi komisije primii sve moje radove i knjigu otprilike mjesec dana prije odbrane. I pored provokativnih pitanja oponenta, sama odbrana je protekla u prijatnoj atmosferi. Kasnije mi je oponent čestitao i rekao da sam ga svojim samopouzdanjem
inspirisala na “klurriga” (prepredena) pitanja i da sam znalački odgovarala i na ona najteža. Christer Hansson će to potvrditi i riječima: “Jag tycker fortfarande att vi hade en fin och avancerad diskussion kring pigmentkemin i din avhandling
och att du p. ett kunnigt och fyndigt sätt var med i de ofta sv.ra fr.gorna jag tog
upp.” A Dženeta će reći:
- Naravno da sam zadovoljna što sam i ovu etapu u svom životu uspješno okončala, radujem se novom zvanju, ali meni titule nisu toliko važne. Ja se u svijetu nauke nalazim već skoro 20 godina i na neki način sam srasla sa istraživačkim načinom razmišljanja i rada. To ponekad i nije dobro, jer imam tendenciju da na sve gledam kritičkim okom. Čudno je da me ljudi obično pitaju za platu, a ne za publikacije objavljene u svjetskim naučnim žurnalima, što
meni predstavlja neprocjenjivu vrijednost u odnosu na novac. Biti doktor nauka u Švedskoj nije put ka bogaćenju, ali u naučnom radu ima i drugih satisfakcija.
Ima, naravno, i drugih ljudskih emocija, bez kojih nema ni naučnih dostignuća. Dženeta je zahvalna svima koji su uz nju stajali na putu do velikog cilja. Uz rodbinu, tu su bili odani prijatelji, pa saradnici i kolege na naučnim skupovima
širom svijeta. Sretala ih je od Japana, Španije, Italije, Holandije... do SAD-a i Švedske, i iz razgovora s njima crpila snažnu motivaciju za vlastita ostvarenja. Posebnu zahvalnost izražava roditeljima i suprigu u čijem je razumijevanju
našla oslonac na kojem je gradila svoj istraživački rad.
- Tata, koji je, veli, bio moj prvi učitelj i već godinama narušenog zdravlja, junački je odsjedio tri sata moje odbrane, a njegovo ushićenje kada mi
je komisija saopštila rezultat, bilo mi je možda veća radost od zvanja “doktora nauka”. Na maminom licu i u očima, koje su vidjele mnogo strahota
i patnje, blistali su ponos i radost. Zaista je bilo lijepo vidjeti svoje roditelje tako sretne i zadovoljne.
Konačno, i moj suprug je presretan što je dobio natrag svog partnera, pa se evo, oboje jako društveni a gladni kulture i druženja, već mjesec dana napajamo koncertima, predstavama i putovanjima, čega je bilo premalo jedno duže vrijeme.
Naravno, mada je sve to i lijepo i slatko, neće dugo trajati, jer pigmenti čekaju na nove analize, a i Dženeta hoće dalje…
- Iskreno, šta slijedi, u ovom trenutku – ne znam. Vidjećemo... Imam stalni posao prvog hemičara u specijalnoj laboratoriji za hemiju pri Univerzitetskoj bolnici u Linköpingu, što mi daje vremena da razmislim o budućoj karijeri. Istraživački rad
mi leži na srcu. Do proljeća u planu je nekoliko predavanja i projekata, a radujem se i zvaničnoj promociji u maju. Poslije toga možda se opredijelim za docenturu i postdiplomske studije u Italiji, Japanu... ili, zašto ne, u Bosni. O tome
možda nekom drugom prilikom u Bosanskoj pošti, a do tada poručujem čitateljima da budu pažljivi pri sunčanju, naročito kada su djeca u školskoj dobi u pitanju, jer se pokazalo da sunčeve opekotine u ranoj mladosti plaćamo sa
melanomom u zrelim godinama. Želim ih podsjetiti na “Melanoma Day”, koji se obilježava početkom maja svake godine. Tada mogu bez najave posjetiti dermatološke klinike i pregledati svoje mladeže i pjege. Bez straha, jer je uvijek
bolje spriječiti nego liječiti. Mogu svoja pitanja poslati i Bosanskoj pošti, pa ćemo se zajedno pobrinuti da dobiju tražene odgovore.
Pišite slobodno Dženeti Nezirević Dernroth. Prije sedam godina bio sam potpuno siguran da će ostvariti svoj veliki cilj. Ubijedila me je riječima: “Meni su mnogi rekli da kao Dženeta neću uspjeti. Ima puno toga, ali ako si ti siguran da možeš, ako se boriš i ne gledaš ljude ko su, šta su, odakle su, uspjećeš. Svi mi imamo kapacitet. S obzirom da se ja bavim pigmentima, to – da li smo crni, žuti, bijeli – razlike su male, a krv nam je svima ista. Zato se moramo boriti da ostanemo: SAMO LJUDI!”
Pa naravno da znam Zaima i njegove...